|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne kaži sve što znaš,
ne čini sve što možeš,
ne vjeruj svemu što čuješ,
ne daj sve što imaš,
ne želi sve što nemaš,
samo voli onoga ko tebe voli!
„Oj, budi svoj! Al brat ti budi braći,
I radi za svijet, al ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al ne nadaj se plaći
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.“
Oči su ti sumorne, kao da si plakala.
Usne su ti umorne, kao da si ljubila.
Ne laži malena, nisi ga preboljela,
Ostao je trag koliko si ga voljela!!
Šutite pijatelji moji
ne govorite tako glasno,
voljela sam ga i volim,
a njemu to nije jasno...
Šutite prijatelji moji
neka se to krije,
voljela sam ga i volim,
a on mene nije...
***
On ima oči koje znaju moje tajne sve
moje tuge sve i moje nemire
on ima ruke i u njima svemir čitavi
u tom zagrljaju mogu umrijeti...
Bože, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja i zelena oka dva...
Šalji anđele čuvare svoje
jer je duša duše moje
brani ga od zla,
Bože, kad ne mogu ja...
On ima usne i na njima ukus trešanja
koje nikada neću ljubiti ja...
Krajnje vrijeme je
da nekog drugog zavolim,
krajnje vrijeme je
da mi svane,
krajnje vrijeme je
da stari kompas promijenim,
krajnje vrijeme je
da krenem dalje,
u novo svitanje...
*...ja sam zbog tebe rezala vene,
a ti ni pomislio nisi na mene....
sada više plakati neću,
odoh ja drugdje tražit sreću...
ma ljubavi moja, srce te još voli....
neću da priznam jer me još boli...*
Teško je plakati, a suze ne liti
teško je voljeti, a nevoljen biti.
Teško je voljeti nekoga, a osjećaje kriti,
gledati ga potajno, a prijatelj mu biti...
Trenutak je dovoljan
da se nekog upozna,
da se nekog zavoli;
al˙ ni vječnost nekad nije dovoljna
da se zaboravi
ono što trenutak stvori...
Nema te mržnje
koja je gora
od ljubavi u fazi raspadanja...
Ja te volim, od ljubavi sva gorim.
Patit ću i plakat, al' neću da molim.
Svoje srce, sve sam ti dala,
a od tebe ni oprosti, ni hvala...
Ako me bude tražio, recite mu da sam umrla...
Ako će tražiti moje tijelo, recite mu da sam izgorjela...
Ako bude tražio moj grob, recite mu da je na dnu mora...
A ako kaže da me volio, nemojte mu vjerovati...
Jer on me je ubio....
Kad srce osjeti ljubav i brzo zavoli,
Ta ljubav ponekad jako zaboli.
Al moje srce neće nikad tebe prestati voljeti,
Ma koliko da boli,nek boli i dalje te voli....
Jednom kada bude kasno
kadas shvatis rijeci svoje
shvatit ces da si izgubio
Ono sto je bilo samo tvoje....
I uzalud ces se vracati u proslost
jednom kada nebude mene vise
Uzalud ces traziti oci moje
Jednom kada vrijeme sve izbrise....
Kad umrem, nemoj mi zaklopiti oči,
da bih barem jednom vidjela da tuguješ za mnom.
I budi takva kakva jesi,
ne mijenjaj se za sva blaga,
uvijek nek ti mis˙o resi
ona patnja draga.
Ma koliko bila žena
uvijek više tajna budi,
budi šutnjom al˙ iskrena
nek te vječno slute ljudi.
Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli al˙ se ne osjeća.
Ona je nikad zadovoljena sreća,
bol što ne boli nego mukom gori.
I can˙t eat, I can˙t sleep,
Stil I hunger for you when you look at me.
That face, those eyes,
all the simple pleasures deep inside...
Pitam se što ću reći
kad se budemo gledali
oči u oči, ja i ti,
što ću tada reći...
Hoću li izdržati
kad se budemo gledali
oči u oči, ja i ti,
hoću li moći izdržati...
"... a kad mi dođeš ti
i osmjeh vratiš mi,
sva patnja i bol života mog
će proć˙.
U noćima bez sna
ja tebe dozivam,
da dođeš mi ti
i kao svi počnemo mi
mirno živjeti..."
Idu dani, idu sati,
a ti kao da si jučer bio tu;
ruku moju dotaknuo,
za ples me zamolio...
Teku sekunde duge kao dani,
sati kao godine se vuku,
gledala sam te, o kako sretan si bio
i rukom mi slučajno dotakao ruku.
Ipak, to nije bio samo slučaj,
ti zaista si sa mnom plesat htio;
srce moje kucat je stalo,
bilo je taj tren k˙o tebe dio.
Iako je trajalo sekundu, dve,
kao da je život prošao
i po prvi put u životu svom
bila sam sretna kad si došao.
Po prvi put suzu nisam pustila,
kada sam te dotakla,
po prvi put nisam ju krila,
po prvi put suze nisam lila
jer nisam ih imala.
Po prvi puta sam istinski sretna bila,
prvi put da tugu nisam krila...
Ali sve što je lijepo kratko traje,
tako i toj "našoj" noći dođe kraj;
pamtit ću te zauvijek,
očiju tvojih sjaj.
Tebi je to bio tek provod,
dvije minute života tvog.
Meni je to bilo sve,
božanska sreća srca mog.
Nemoj nikada nikome reći da je postojala jedna mala...
...da je bila tvoja...i sve ti dopustila i sve ti dala...
Nemoj nikada nikome reći da si otišao iz njezinog života kao tama... nemoj im nikada priznati da je mala ostala sama...
Nemoj nikada nikome reći da je plakala i patila....
da si maloj značio sve, ali te nikad zapravo nije ni imala...
Nemoj nikada nikome reći da je ponos uništio sve...
tko zna hoće li ikada biti sretna?...
Nemoj nikome reći...molim te...nemoj nikome reći da te ta mala trebala....
i da se mala bojala....svega čega bojiš se....
I kada gledaš malu, ona gleda te...
i kada druge žele te,ona neda te...
Nemoj nikada nikome reći da su ti govorili da za tu malu nisi...
i nemoj im nikada reći da su je pitali...“zaljubljena ti si?“...
Nemoj nikada nikome reći da im je morala reći ne...
nemoj nikada nikome reći da bio si joj sve...
I nemoj nikada reći kako bile su teške noći te kada si maloj ulazio u sne... kada je bila sigurna da trebaš je...
Ti bio si sretan, nisi znao za puteve tuge...
nemoj nikada nikome reći da njene noći bile su duge...
Nemoj im reći da je mala zbog tebe sve izgubila...
jer...bila je sretna kad te poljubila...
Nemoj nikada nikome reći da malu nisi volio nimalo...
da joj ljubav nikad nisi pružio...
Nemoj nikada nikome reći da nakon svega...
mala ti želi sreću... i želi te bar kao prijatelja...
Želi da kažeš joj sve...
nemoj nikada nikome reći da mala nije tebi mogla reći ne...
Nemoj im reći da mala još uvijek zbog tebe diše...
da mala zbog tebe umire...i zbog tebe stihove piše...
Nemoj nikada nikome reći da mala samo zbog tebe sja...
i nemoj im nikada reći da ta mala sam JA!!!!
Nedjelja, prokleta nedjelja,
Uvijek samo sjećanja...
Ruka uz ruku,
kucaj uz kucaj,
tijela dva,
srce jedno...
I gledala sam te,
i gledao si me...
Ruku mi dotaknuo,
bombon mi ponudio,
srce uznemirio,
ljubav nikad pružio...
Suze lijevam,
ponovo i iznova...
a sve što želim jest zagrliti te,
osjetiti te bar na tren,
voljeti cijelu vječnost,
dati poljubac nezaboravljen...
Tiha je noć i svi se raduju sad
i snijeg kao nekad je prekrio grad,
a ja samo želim ruke tvoje
da me grle kao da je zadnji put...
Tužna je noć i ostaje san
suze sjećanja padaju na moj dlan,
da ti kažu one riječi dvije
sretan Božić ljubavi, volim te...
Jer tko samo jednom proba
okus tvojih usana,
taj se cijeloga života
od tebe ne odvaja...
Vidjeli smo se juče,
moje je srce zatreperilo,
pogled tvoj, poljubac i stisak ruke,
dovoljno da me s nogu oborilo...
A ti se opet onako slatko smiješ,
kao da je prvi put,
pitam se samo čezneš li kao ja
da se zagrlimo još jedanput...
Oko moje presušilo,
bez suza ostalo,
srce moje utišalo,
nitko ga ne čuje...
Nitko nikad nije...
Nitko nikad ni neće...
Nikog nije briga...
Nikoga ne zanima...
I stojim na trgu
okružena gomilom ljudi,
i stojim na trgu
potpuno sama...
Svjesna što mi je Bog namijenio,
koji plan za mene smislio...
koju zadaću zadao,
kakvu borbu pripremio...
***
Sjedim u mraku,
za stolom u sobi svojoj,
tipkam slova ova
razmišljajući o sreći tvojoj...
Osmjeh tvoj
govori mi sve,
ti sretan si
i bez mene...
Rekao si da nećeš doći
ipak bio si tamo,
u meni nada se rodi
možda ću vidjeti te oči...
I vidjela ih ja,
dva oka svjetlom obasjana,
i osmjeh što obara
i moje srce para...
Jer zna taj osmjeh,
što srce moje skriva,
zna taj osmjeh
i u igri uživa...
A srce moje i dalje se nada,
da na ovom svijetu postoji pravda,
i da će krivac za njegov lom
platiti dušom svom...
da će zavoljeti malo srce moje
i pokupiti razbacane krhotine,
skupiti ih u srce svoje
i zacijeliti jednom zauvijek srce moje...
***
ne mogu više ovako... gotovo je... sa mnom je gotovo... ne mogu više podnositi to.... ne mogu se više pretvarati...
uvijek sam snažna.... optimistična.... potpora drugima... kad god netko treba nešto, tu sam...
ne mogu se više praviti da je sve u redu... nije sve u redu....
svi su pravi prjatelji kad njima treba nešto... ili netko tko će s njima prebroditi oluju... al kad naiđe sunce, više nisam potrebna... više me se ne sjećaju...
i ja sam od krvi i mesa... i znam da ću se grist poslije što sam si dopustila sve te gluposti... što sam si dopustila ispustiti suzu, nakon toliko godina opet ih osjećam.. i ima ih previše..... za moje oči previše...
i kažu, nitko nije vrijedan da zbog njega plačeš; a onaj koji JE vrijedan, taj te rasplakati neće... i držala sam se toga...
o bože, koliko sam se suza nagutala... i nikome nisam pokazivala kakva se oluja u meni sprema...
mogu ja to, ja to mogu, govorih si... samo jadnici plaču... samo slabi plaču... jaki opstaju...
ali pucam...
vidjela sam ga.... tamo gdje nisam ni zamisliti mogla da ću ga vidjeti... i on je mene vidio... pozdravio me...
srce mi je stalo... noge trnu....
....meni je dovoljno samo da ga vidim, i mogu živjeti tako....
i znam da nikad neće biti moj, niti će me ikada gledati na taj način...
i svaki put kad mi dođe da se rasplačem i kažem mu da ga mrzim jer se tako igra sa mnom, pregrizem jezik i... molim Boga da bude sretan, samo da je sretan i ja bit ću sretna....
zašto onda sada plačem... zašto ne mogu oči otvoriti, a da me sve ne podsjeća na njega...
ne mogu više....
njemu se sviđa ona.... a u srcu rasla nada svaki put kad vidjela bih ga... nada koju razum je gušio, ali srce oslobađalo....nada koja ga je iznova i iznova ubijala... nada koja ga je iznova i iznova jačala...
...u meni nada rodi se i umre svaki dan...
... ako ga toliko volim i ako zaista želim da bude sretan, zašto onda suze tipkovnicu namaču?.... zašto onda ne mogu biti sretna zbog njega? prije sam bila...
uvijek bih osjećala tu toplinu oko srca, kad bih vidjela taj osmjeh...
uložila sam toliko truda i muke da doprem do njega bar malo... razumjela i onda kad nitko drugi nije... kad ni sam sebe razumio nije...
kad me ponižavao, trpjela sam... opravdanja uvijek nalazila sam... kad me povrijedio, oprostila sam...
... Bože, nek im je sa srećom, ako ikako mogu pomoći, daj mi znak...
zašto to više ne osjećam?... zašto se ne mogu radovati zbog njega....
zašto moram biti tako komplicirana...
znam, problem je u meni...
neki kažu, "predobra si" (zbog onog ako mu se sviđa ona, neka bude sretan i ja ću biti....)......
e pa izgleda da nisam... i tako se grizem... zašto se više ne osjećam tako?...
znam da nikad moj biti neće; ne moramo mi ni biti zajedno, samo da znam da postoji netko tko me voli, netko tko misli koji put na mene, netko kome nešto značim, tko će se tu i tamo zabrinuti za mene, zagrliti me i utješiti.... zar puno tražim???
Bože, kako sam nezahvalna... trebala bih biti sretna s onim što imam i nemam opravdanja za svoju nezahvalnost, al tako se zaista osjećam i ne mogu više to skrivat...
ovo je prvi put da sam išta ovakvog izrekla "na glas"...
samo daj da bude sretan...
neka on nju voli i neka ona njega voli...
ja ću u tihom kutku sobe svoje dušu svoju ispustiti...
i nitko neće znati....
nitko neće znati za smrt njenu...
i nikog nije briga...
Voljela sam smeđeg dečka
više nego život svoj,
Al' sudbina je tako htjela
da on nikad ne bude moj...
Htjedoh ga zaboraviti
al mi neda sudbina,
stalno mi pred očima
smeda kosa njegova...
I zelenih očiju sjaj,
njegov topli zagrljaj,
osmjeh anđela s neba
koji mi sve više treba...
Samo jedan pogled,
ruku njegovih dodir,
okus njegovih usana
i njegova sam sva...
...wanna see you...
...wanna feel you...
...wanna hear you...
...wanna breath you...
...wanna touch you...
...wanna love you...
...you don˙t...
...you don˙t care...
...you know...
...you see...
...you˙re scared...
...of me being right...
...you love me too...
...it˙s true...
...I˙d die for you...
...I hope you would too...
Jedna noć
s tobom da mi je...
jer bio si mi sve....
tvoje oči, ruke,usne
koje moje dotakle
nikad nisu...
ali kao i da jesu...
živim iz dana u dan
kao kroz san,
prolazi sve
kad vidim te...
a ti znaš...
i nije te briga...
svakim pogledom
nadu mi daš,
svakim dodirom
mojim srcem se igraš...
i uživaš...
i nije bitno
što zajedno nismo,
i nije bitno što voljeli se
nikad nismo...
tvoja sreća,
to je bitno....
iako moje srce sitno
tebi nikad nije bio bitno,
tvoje je meni
najbitnije...
ako ti igra
sreću predstavlja...
igraj se mnome,
al sretan budi...
jer, reći će ljudi
samo jednom tako se ljubi...
